Woyzeck, naš tužni suvremenik

Kad je 1837. Georg Büchner tek napunivši 23. godinu umro iza njega u književnoj ostavštini nije puno ostalo. Jedna drama, jedna komedija, kratka novela i jedan dramski fragment. Gotovo ništa, a opet teško bismo se sjetili u povijesti književnosti nekoga koji je manjim djelom izazvao veći utjecaj. Novela Lenz i komedija Leonce i Lena, pa čak i odlična politička drama Dantonova smrt teško bi ga učinili besmrtnim, paradoksalno, upravo se onaj nedovršeni dramski fragment, naslovljen kasnije Woyzeck po glavnom junaku, pokazao jednim od ključnih mjesta suvremene dramatike. Büchner je tim rukopisom u fragmentima anticipirao sve ono što će se stotinjak godina kasnije početi događati u svjetskoj dramskoj književnosti i kazalištu i što i do danas traje.
Tako se nekolicina dramskih fragmenata pretvorila u jedno od najvažnijih djela svjetske dramske literature, u slojeviti palimpsest koji i dalje ostaje tajanstven u najavi svega onoga što će se dogoditi i u kazalištu, ali i svijetu, a što u njemu svakodnevno otkrivamo. O aktualnosti Woyzecka danas suvišno je trošiti riječi, vrijeme koje je slijedilo Büchneru pretvorilo je ovu dramu u jednu od rijetkih modernih tragedija, a čovjeka u bezličnu, manipuliranu jedinku, potpuno otuđenu od sebe i ljudi koji ga okružuju.

Postavljajući Woyzecka u Hrvatskoj danas iskoristili smo njegovu fragmentarnost da bismo se i sami poigrali strukturom, ali i značenjima. Ostavili smo, naravno, tragediju maloga čovjeka potpuno ogoljenoga i izmanipuliranoga od onih koje bismo danas definirali kao strukture moći, lišenog čovječnosti u vječitoj borbi za novac, ali smo mu izgradili novi okvir, naznačen u samoj drami, ne pokušavajući u nju inkorporirati naše ideje. I ovakav fragmentaran Woyzeck, sav u naznakama, dovoljno je snažan komad da mu ne treba nikakvo osuvremenjivanje. Samo smo iskoristili Büchnerove motive i scenski okvir ove tragedije izgradili od dva dramatičareva fragmenta, opsjenara u cirkusu i anti-bajke koju u jednom fragmentu priča baka, kojoj ni prije ni kasnije nema traga u drami.

Scena cirkusa 180 godina kasnije pretvorila se u vizionarsku sliku suvremenog potrošačkog društva, sveprisutnog estradiziranja stvarnosti i produciranje pseudo-zvijezda kako bi se prikrila prava, surova, slika društva u kojem živimo, a koje proizvodi jedino kratkotrajnu površnost izloženu na permanentnim rasprodajama. Sav taj pseudo-glamour kojima nas mediji zatrpavaju ima samo jednu svrhu: dodatno eliminiranje svake kritičnosti i svega ljudskoga što je preostalo u potencijalnom potrošaču. Woyzeck je tako bio prvi junak na sceni koji je, u pokušaju da bolje živi radeći više da bi više i zaradio, pretvorio sebe u eksperiment, nestao kao individua i izgubio čovjeka u sebi, da bi zatim u propast povukao i najbliže osobe. Kreditna kartica samo je usavršila metode pretvaranja čovjeka u potrošačkog majmuna i preokrenula evoluciju unatrag: umjesto bića koje hoda na dvije noge pretvoreni smo u manipuliranog potrošača koji hoda na – četiri kartice.
U takvom se kontekstu anti-bajka o djetetu – koje tražeći čak i među zvijezdama bilo koga s kim bi moglo živjeti pa ne nalazeći baš nikoga ostaje plačući samo na planeti, pustoj izvrnutoj zdjeli – uspostavlja kao logičan rezultat sustava koji degradira čovjeka obećavajući mu licemjerno pri tom – bolji život.

Parafrazirajući suvremeni politički rječnik najiskrenije bi bilo reći: Woyzeck – to smo svi mi. Ali kome je još danas do kritičkog promišljanja koje bi, ne daj Bože, moglo izazvati otpor, suprotstavljanje, nepristajanje na diktat struktura moći. A suvremeno kazalište, ako već ne može mijenjati svijet možda barem može baciti istinu u lice svojoj publici, bez obzira na razloge zbog kojih je ona došla u kazalište.
Birajte onda: gledajte Woyzecka kao povijesnu dramu koja nema ama baš nikakve veze s vašom stvarnošću, jer, vi ste uspješni, sposobni i – na putu pretvaranja vlastite ljudskosti u poslušnu, dužnu masu – za još jedan kredit spremni! Ili gledajte ovu predstavu kao bolno upozorenje, kao glasni krik otrežnjenja.

Ovaj put – izbor je vaš!
Jasen Boko